Dvojici matematičara su trebale četiri godine da naprave zaista dobar snijeg. Sad kada znaju kako to uraditi, zahvaljujući svom matematičkom modelu koji replicira veoma složen razvoj sniježnih kristala, u stanju su ispitivati sniježne pahulje u bilo kom godišnjem dobu.

David Griffeath sa Winskonsin-Madison i Janko Gravner sa kalifornijskog Davis univerziteta su u stanju generirati trodimenzionalne detaljne modele različitih tipova sniježnih pahulja. "Iako smo u zadnjih nekoliko godina razvili model do najsitnijih detalja i dalje nam je potreban čitav dan da isti kompletiramo", rekao je Griffeath.

 

 

U stvarnosti pahuljica u početku nastaje kao čestica prašine, ili bakterija, ili sitna čestica zagađivača oko koje se gomilaju molekule vode obrazujući ledeni kristal. Jedna pahulja ima najmanje jedan kvintilion (1018) molekula vode.

Da bi dobili oblik pahulje - bilo zvjezdasti, cilindrični, iglasti ili prizmatični - model pahulje uzima u obzir temperaturu, vlažnost te ostale promjenjljive uslove koji utiču na kreiranje pahulje u prirodi.

Teorija i sam proračun modela su "na samoj granici izvodivosti", istakao je Griffeath. Model može biti od pomoći meteorolozima u boljem predviđanju na koji način različiti oblici pahulja utiču na količinu vode koja padne na Zemlju.

"Voda ima najnevjerovatniju molekulu u univerzumu, čistu i jednostavnu," rekao je Griffeath. "To su samo tri jednostavna mala atoma ali je njihova fizika i hemija prosto nevjerovatna."

U članku "Modeliranje razvoja sniježnog kristala: Trodimenzionalni mezoskopski pristup" objavljenomu časopisu Physical Review (januar 2009g.) model je detaljnije predstavljen.

 

 

Izvor: Wisconsin univerzitet, 24. februar 2009.

Share this post
FaceBook  Twitter